-Đe si, šta ima.

-Evo me.

Rukovanje.

-Poštovanje. Kako si?

-Poštovanje. Kao i svako jutro a nekako drugačije. Kako god pogledate Sava je svaki dan ista a drugačija, što najviše zavisi od godišnjeg doba. To je utisak koji me čini sretnim s obzirom da sam rođen u Brčkom, godine proveo pored ove savske vode i uvijek je Sava za mene bila izazov. Druženje sa Savom počinje još u djetinjstvu, s obzirom da sam rođen i živio pored Save.

-Svi imamo svoj jutarnji ritual i započnjemo ga kafom, cigaretom, čajem, čašom tople ili hladne vode, sendvičem, nekim voćem, povrćem, tabletom, čašicom šljive ili konjaka…!?

-Moje druženje sa Savom, a pogotovo od 2008. kada je ustanovljena Kapetanija u Brčko distriktu, i jeste jedna vrsta rituala. Inače, svako radno jutro ovdje započinjem mjerenjem vodostaja i ostalim aktivnostima koje podrazumijeva mjesto kapetana riječke kapetanije, a to je uglavnom sagledavanje trenutnog stanja i komunikacija sa drugim mjernim stanicama i kapetanijama na Savi. Postoje i vanredne situacije kada reagujem po direktnom pozivu od strane nekog plovila sa Save. Na sreću već duže vrijeme nemamo na ovom potezu Save kod Brčkog tih incidentnih situacija.

-Svaki Božiji dan ti gledaš u Savu a ona u tebe. Široka i duboka voda valja se među obalama riječnim koritom kao da nikad oteći neće. Na njoj plovila, ljudi, magla, kiša, snijeg, 2012. zabilježen je led na vodenoj površini Save. Kakav je to osjećaj svaki dan, čak i vikendom, 24 sata dnevno da ste vi KAPETAN VODE, ta emocija kad vas neko pozdravi sa onim našim čuvenim brčanskim pozdravom – “đesi ba kapetane”!

-S obzirom da često ovdje u Brčkom objašnjavaju ko je Mladen Rogić uvijek neko kaže- ma to je onaj ba naš kapetan i odmah znaš o čemu se radi i o kojoj temi ćemo razgovarati. U slučaju da se kaže- imali ste propušten poziv, nazvao vas je Rogić, znam da je neko sa univerziteta i on me je, znači zapamtio pod tim nadimkom Kapetan. Ovim najbližim, da kažemo prijateljima, poznanicima i drugima jednostavno kažem zovi me imenom Mladen.